Rashladni sustav je blagoslov, zrak koji rashlađuje i struji kroz prostor posebno u toploj klimi pravo je osvježenje. To su znali čak i u antičkom Egiptu, a nositelji lepeza značili su prestiž i bili su znak moći i bogatstva.
Mali ventilatori koji su se pokretali strujanjem zraka postojali su čak u osamnaestom stoljeću. Ubrzo su zamijenjeni uređajima koji su se pokretali uz pomoć mješavine alkohola, kerozina i ulja te se bazirao na principu Stirling motora, koji pretvara razlike između temperatura dvaju spremnika u mehaničku energiju. Ovi uređaji nastavili su se proizvoditi i prodavati dugo nakon izuma i pojave električnih ventilatora.
Godine 1832. A.A. Sablukov izumio je prvi mehanički uređaj koji se koristio u rudarstvu i industrijskoj proizvodnji, zvao se Air Pump, odnosno zračna pumpa.
Prvi stropni venilatori pojavili su se u Ujedinjenom Kraljevstvu 1860. godine. Pritisak vode, koji se tada pojavljivao u sve više tvornica, restorana i trgovina osiguravao je pogonsku energiju za uređaj.
Turbina je pogonsku energiju dobivala od pritiska i tlaka koji stvara voda. Dugi pogonski remen pokretao je nekoliko stropnih ventilatora istovremeno, u to vrijeme, postojali su samo ventilatori sa dvije elise.
Na početku industrijske revolucije, radnici u tvornicama bili su zahvalni za kvalitetniji i hladan zrak koji su omogućavali prvi ventilatori. Stolni ventilatori koji su također pokretani vodenom energijom postajali su sve rašireniji.
Baziravši se na radu Thomasa Edisona i Nikole Tesle koji je promovirao širokonamjensko korištenje električne energije doktor Schyler Skaats Wheeler objavio je prve podatke koji su omogućili tada posve novo otkriće, električnu energiju kako bi se
pokrenule elise ventilatora.
Ovaj ventilator izrađen je od strane Crocker i Curtis Electric Motors tvrtke. Imao je dvo-elisni pokretač no i dalje nisu imali nikakvu zaštitu.
Počeci proizvodnje uređaja pokretanih na električnu energiju nisu bili jednostavni. U to vrijeme AC i DC ponuditelji energije bili su rivali te su se borili za svoj dio tržišta.
Voltaža i frekvencije tada nisu bile standardizirane i postojalo je nekoliko sustava koji su bili dostupni za korištenje u jednom mjestu.
Shodno tome na tržištu su se pojavili ventilatori koji su se mogli pokretati na svim dostupnim električnim sustavima. Budući da su uzrokovali razne poteškoće vrlo brzo su nestali sa tržišta.
1882. godine, njemački imigrant Philip H. Diehl koji je u to vrijeme radio u tvornici za proizvodnju šivaćih strojeva Singer konsturirao je ventilator, stroj koji je imao motor na pokretanje električnom energijom koji je instalirao na strop.
Patentirao je prvi električni stropni ventilator 1887. godine te 1889. godine. On i njegov protivnik Johnny Fany obojica su u konstruiranju koristili Singerove pokretačke motore.
Ubrzo nakon njihove pojave, Fany je poboljšao svoj izum i dodao mu rasvjetni element i objavio ga pod nazivom Fany Electoriler. Već na početku stoljeća, mnoga kućanstva više klase, restorani i tvornice imali su rashladne sustave u svojim prostorima.
Kasnije su se ventilatori poboljšali, dodane su još dvije elise te su ih sada imali četiri što je poboljšalo energetsku učinkovitost i protok zraka.
U vremenu zlatnih dvadesetih godina nije postojao lokal, tvornica, restoran ili trgovina koji nisu koristili ovo čudo tehnike za to vrijeme. Početkom velike depresije i ekonomskim posljedicama koje su se dogodile na društvo, ventilatori su posve nestali.
Kroz kratko vrijeme klimatizacijski uređaji su preplavili američko tržište neovisno o predispozicijama koje su uređaji zahtjevali.
Električna energija bila je povoljna i stropni ventilatori su se mogli pronaći samo kod onih koji su sa nostalgijom gledali na prošla vremena. Svega nekoliko američkih proizvođača je još proizvodilo stropne ventilatore. Upravo ovo je bio trenutak za probitak proizvođača sa drugih kontinenata.
Ventilatori su bili povoljni i učinkoviti u svome djelovanju budući da su u područjima sa tropskom klimom stropni ventilatori ostali u upotrebi i nakon pojave klime koja nije zaživjela u kućanstvima zbog cijene koja ih prati.
Stropni ventilatori doživjeli su renesansu u Americi tokom sedamdesetih godina tijekom krize što je rezultiralo povećanjem cijena električne energije.
Cijena stropnih ventilatora drastično je pala te su doživjeli povratak kao alternativa klimatizacijskim uređajima.
Proizvodnjom stropnih ventilatora poticana je tradicija proizvodnje uređaja kod američkih proizvođača. Na početku desetljeća, svi dijelovi stropnih ventilatora proizvodili su se u Americi, kasnije s vremenom mnogi djelovi uređaja pojavili su se sa etiketom - proizvedeno u Aziji, što je učinilo cijenu proizvoda nižom i dostupnijom širim masama.
U Europi su se ventilatori pojavili u Italiji i Francuskoj, njemačke tvrtke koje se bave električnom energijom, kao što je Siemens Schuckert razvile su ideju stolnih ventilatora na struju koji su napravljeni u Americi te su stigli na europsko tržište.
Upotreba električnih ventilatora u Europi nije bila raširena kao u Americi. Centralna Europa koristila je ventilatore samo kroz nekoliko ljetnih mjeseci. U zemljama kao što su Španjolska, Grčka, jug Francuske i Italija postale su masovni korisnici ventilatora.
Materijali, dizajn i preference za rad stropnih, podnih i stolnih ventilatora mijenjali su se kroz stoljeća.
Od ventilatora koje je pogonio vjetar, pritisak vode, mješavine kerozina i pogonskih goriva te na poslijetku električna energija koja je glavno pogonsko sredstvo svih predmeta.
Dizajn ventilatora, izgled motora, broj elisa te snaga i broj okretaja također su se promijenili kroz vrijeme kao i dizajn koji je danas u modernom vremenu jednako bitan kao i učinkovitost uređaja omogućili su ventilatorima, posebice onima sa
rasvjetnim mogućnostima jedno od važnijih mjesta u domu, sa funkcionalne ali i sa estetske strane.