24
kol
2012
KRATKA POVIJEST JAVNE RASVJETE
Vozite li ili hodate noću ulicama, sigurni smo kako vam je činjenica da sve vidite normalno potpuno uobičajena. Javna rasvjeta omogućava nam da se i po noći život nastavlja normalno odvijati. No znate li kako je nastala javna rasvjeta i kakva je njena povijest?
Rasvjeta na javnim površinama prvo se koristila zbog razloga sigurnosti. Već su stari Rimljani i Grci osvjetljavali svoje ulice i ceste kako bi se spriječile pljačke i održala sigurnost građana. Rimljani su za posao paljenja jave rasvjete koristili robove koji su imali poseban naziv- laternarius i njihov je zadatak bio da svakog dana u sumrak pale uljanice.
Kroz povijest, gradove se nastavilo osvjetljavati sa svijećama uz pomoć osoba koje su ih palile, a tek se sredinom 19. st u Austriji počeo koristiti kerozin kao gorivo za rasvjetu. Prva električna rasvjeta u gradovima počela se koristiti krajem 19. stoljeća i bila je poznata pod terminom električna svijeća, a razvio ju je Rus Pavel Yablochkov. Među prvim gradovima koji su dobili ovakav tip rasvjete bio je Pariz, koji je od tada poznat kao „grad svjetla“. Nakon Pariza, sustav jave električne rasvjete razvijen je i u drugim većim gradovima Europe, a zatim i Amerike.
Danas javnu rasvjetu doživljavamo kao nešto uobičajeno i potrebno za normalan život te ne razmišljamo o tome kako bi nam život izgledao da ne postoji. No iako su prednosti javne rasvjete daleko veće od mana, postoje i loše karakteristike javne rasvjete. Budući da nam je javna rasvjeta skoro uvijek dostupna, naše su se oči navikle na to. Mnogim se vozačima dogodi slučaj gubitka noćnog vida - odnosno teže prilagodbe zjenica prilikom prelaska iz tamnog u svjetlo područje i obrnuto.
Također, jedan od značajnijih problema javne rasvjete je i onečišćenje svjetlom. Naime, zbog velike količine svjetla na zemlji, za astronome je ponekad teško promatrati zvijezde, a velika količina svjetla šteti i mnogim noćnim životinjama te migracijama ptica.