Svaka svjetiljka je izolirana tako da bilo koji izloženi metalni dio ne provodi električnu struju. Dijelovi koji provode struju tijekom normalnog pogona moraju biti zaštićeni od dodira ili odgovarajućom izolacijom ili odgovarajućim poklopcem. Dodatne mjere provode se kako izloženi metalni dijelovi ne bi provodili struju čak i kada dođe do greške na izolaciji. Tabela prikazuje tri klase zaštite koje se koriste u Njemačkoj. Ukoliko nije drukčije naznačeno na nazivnoj pločici, svjetiljke zadovoljavaju klasu zaštite I.
Klase zaštite
| Klasa zaštite | Oznaka | Opis | Bilješke |
| I |  |
Svjetiljke s priključnim terminalom za zaštitni vodič na koji moraju biti spojeni svi metalni dijelovi koji mogu provoditi struju u slučaju kvara. | Spoj na zaštitni vodič (zemlju) je apsolutno neophodan. Oznaka je prikazana na priključnom terminalu |
| II |  |
U svjetiljkama s ovom oznakom ne smije biti izloženih metalnih dijelova koji mogu provoditi struju u slučaju kvara (totalna izolacija ili dvostruka izolacija). | Svjetiljka nema priključni terminal za zaštitni vodič i ne mora biti spojena na zaštitni vodič (zemlju). |
| III |  |
Svjetiljke koje rade sa sigurnim posebno niskim naponom (SELV), tj. naponima ispod 42V generiranim sa sigurnosnim transformatorom prema VDE 0551 ili iz baterija (standardnih ili punjivih). |
Copyright © art-rasvjeta.hr. Sva prava pridržana. Ovaj tekst je zaštićen autorskim pravom