Priča kreće od našeg oka, jedinstvenog organa, koji je u stanju elektromagnetski val putem očnih živaca i centra u mozgu, koji se zove vizualni korteks, pretvoriti u doživljaj predmeta kojega promatramo. S vremenom mozak stvara banku podataka različitih predmeta i osoba, što nas iznova fascinira, jer je pojedina osoba sposobna razlikovati preko stotinu tisuća različitih lica. Osim toga, naše oko u mozak šalje i signale opasnosti, što nam pomaže u kritičnim situacijama, izbjegavajući opasnost. Naposlijetku, vizualni podražaji pomažu kod stvaranja emocija u našem mozgu, a time i površinskog ponašanja i raspoloženja.
Konstatirajmo još nešto: gdje nema svjetla nema niti okoline. Barem je nismo svjesni.
Danas poznajemo različite izvore umjetnog svjetla kao i jedan snažan izvor prirodnog. Prirodno svjetlo dolazi isključivo od zvijezda, od kojih najbolje poznajemo i najintenzivnije doživljavamo svjetlo s nama najbliže zvijezde, Sunca. Nismo zaboravili na Mjesec, no on je samo zrcalo koje zrcali svjetlo sunca, pa stoga njega ne ubrajamo u izvore prirodnog svjetla. Dakako, postoje još neki sičušni izvori prirodnog svjetla, poput krijesnica, no o tome ovdje nećemo pričati.
Umjetno svjetlo se dobiva iz žarulja, a svaka žarulja ima svoje posebnosti, koje ju razlikuju od svih ostalih izvora. Jedna od posebnosti se naziva „temperatura svjetla“ pod čime se podrazumjeva spektar nijansi od jantarno žute do plavićasto bijele. Nakon brojnih studija i promatranja ljudskih reakcija na pojedinu temperaturu bijelog svjetla, stručnjaci poglavito pri medicinskim i psihijatrijskim institucijama su ustanovili slijedeće:
1. Toplo bijelo svjetlo (poput svijeće ili klasične žarulje) umiruje poradi znatnog udjela crvene boje u svome spektru. Stoga se ovakva boja bijelog svjetla preporuča za dnevne boravke, restorane, hotele i svugdje ondje gdje je potrebno ljudima koji borave u tom prostoru, priuštiti mirnu i opuštajuću atmosferu.
2. U prostorima prolaska ljudi (koridori, hodnici, pasaži) kao i u prostorima gdje se vrši prijenos podataka usmenim putem (učionice, prezentacijske dvorane, prostorije za sastanke, ...), preporuča se uporaba srednje toplog bijelog svjetla, koje se često naziva dnevno svjetlo (barem što se tiče temperature bijele boje svjetla).
3. Za potrebe visoke koncentracije, preporuča se hladnije bijelo svjetlo, poradi visokog udjela plave komponente, koja inhibira emisiju hormona melatonina (hormon sna i odmora – opuštanja) ali i ostvaruje veće zamjećivanje detalja (crteži, dijagrami, tablice, ...). Radi se dakle o uredskoj rasvjeti, koja poradi opisanih specifikuma, osigurava kvalitetno obavljanje posla bez većeg zamora.
Iz navedenoga je razvidno kako se emocijama može upravljati dobrim nadzorom boje svjetla, no postoji još nešto. U načelu, dnevni boravci se opremaju s više manjih izvora toplog svjetla, što asocira na svijeće u našem prostoru odmora i opuštanja, u prostoru naše intime. Koridori i učionice se opremaju s manje uočljivim svjetiljkama različitih formi, kako bi se dodatno upravljalo ponašanjem ljudi. Ako želimo ubrzati promet ljudi kroz pojedine hodnike, postaviti ćemo linearne stropne i/ili zidne svjetiljke usmjerene paralelno smjeru koridora. Ako želimo usporiti taj promet (recimo u hodnicima shopping centara), postaviti ćemo linearne svjetiljke usmjerene okomito na smjer kretanja, često u kombinaciji s točkastim stropnim svjetiljkama. Urede ćemo opremati sa visećim svjetiljkama, poglavito iznad stolova, ali koje ničime ne odvlače pozornost. Preporučljivo je koristiti svjetiljke koje emitiraju svjetlo prema dolje i prema gore, jer ćemo time osigurati i rasvjetu perifernog dijela prostorije.
Ostale prostorije se mahom rasvjetljavaju samo funkcionalno, jer se u njima kratko boravi te se ne uspijevaju potaknuti nikakve posebne emocije, bez obzira na boju svjetla i tip svjetiljke.
Copyright © art-rasvjeta.hr. Sva prava pridržana. Ovaj tekst je zaštićen autorskim pravom.