Europska je unija u rujnu 2009. godine zabranila prodaju, svima nam najpoznatijega izvora svjetlosti, žarulje sa žarnom niti ili električne žarulje (naziv električna žarulja odnosi se na rasvjetna tijela različitih oblika i dimenzija koja sadržavaju tzv. žarnu nit unutar staklenoga kućišta sa zrakopraznim prostorom.
Protjecanjem električne struje žarna se nit zagrije do usijanja i tako zrači energiju u obliku vidljive svjetlosti i toplinskog zračenja.).
Ona naime troši golemu količinu električne energije te ima kratak vijek trajanja (otprilike 1000 sati). Od te goleme količine električne energije, „klasična“ ili električna žarulja potroši samo 5% za proizvodnju svjetlosti, a ostalih 95% pretvori u toplinu.
One su dakle veći grijači nego osvjetljivači.
S druge strane one su i veoma osjetljive. Svi znamo da je velika mogućnost, ukoliko ih više puta palimo i gasimo u kratkome vremenu, da će pregorjeti. Krenimo otpočetka.
Iako je još davno na razvoju električne žarulje sa žarnom niti radilo više pojedinaca patentirajući svoja otkrića, na izvjestan je način zasluga za njezino uvođenje u široku uporabu pripala Thomasu Alvi Edisonu koji je otkupio jedan od patenata i unaprijedio konstrukciju u žarulju s niti od materijala s odgovarajućim žarnim karakteristikama, dovoljno visokog vakuuma te dovoljno velikog električnog otpora da bi se mogao uključiti u centralni izvor električne energije.
Edison je patentirao svoja poboljšanja i sa svojim je timom krajem 19. stoljeća konstruirao žarulju s karboniziranom bambusovom niti koja je mogla svijetliti i do 1200 sati.
Tvrtka General Electric Company 1906. je godine patentirala žarulju sa žarnom niti od tungstena. Daljnji razvoj uključio je nove materijale i nova otkrića u obliku žarulja punjenih različitim inertnim plinovima te općenitu potragu za izvedbama izvora svjetlosti koji bi imao što veću iskoristivost i što duži vijek trajanja, to su primjerice halogene i fluokompaktne žarulje.
Dakle, u tu istu skupinu, tj. skupinu žarulja sa žarnom niti, iako im je životni vijek duži, spadaju i halogene žarulje.
Sljedeći tip istih žarulja su fluokompaktne žarulje ili poznatije kao „štedne žarulje“.
One su skuplje od klasičnih žarulja sa žarnom niti, ali je njihov trošak električne energije značajno manji te traju puno duže od klasičnih žarulja, oko deset tisuća sati. Obično se, između ostalog, ističe da u sebi sadrže manju količinu žive, ali s obzirom na to da ih moramo odlagati u poseban, elektronički, otpad također spadaju u skupinu proizvoda rizičnih za zdravlje.
U usporedbi sa svim navedenim i pozivajući se na velikog Ljermontova s pravom možemo reći da će LED-žarulja (LED-rasvjeta) odnosno LED-tehnologija postati junakom našega doba.
Princip rada LED-žarulje zapravo se zasniva, što je vidljivo i u kratici imena LED – Light-Emitting Diode, na radu svjetlosne diode, tj. poluvodiča koji pretvara električnu energiju u svjetlost.
Taj poluvodič služi tomu da od elektrona proizvede foton svjetlosti. Boja svjetlosti ovisi o materijalu za proizvodnju poluvodiča i može biti bijela, crvena, plava i zelena. LED-žarulja, u usporedbi sa svima gore navedenima, dugotrajnija je (u prosjeku traju dvadesetak godina/tri sata dnevno), troši puno manje energije (neki kažu i trostruko) i ne sadržava živu.
Njezin trenutačno jedini nedostatak jest cijena koja je uzrokovana skupim materijalima koji se koriste u njezinoj izradbi. To je i jedini razlog zašto današnja prodaja LED-žarulja, tvrde stručnjaci, čini samo 5% ukupnoga tržišta žarulja.
Smatra se međutim da će ta brojka, kako se bude mijenjala svijest ljudi, ali i tehnologija, a s njom i cijena, rasti iz godine u godinu. Smatra se naime da će u sljedećih pet godina, govorimo o žaruljama koje daju svjetlost u rangu 40-watne klasične žarulje, njihova cijena pasti s današnjih 40-tak dolara na oko 10 dolara. U nekim se zemljama čak razmišlja i o subvencioniranju LED-ica.
U Hrvatskoj je, a mi to možemo reći iz vlastita iskustva, svaka prodaja LED-ica veliki uspjeh, jer su skupe.
Ljudima je potrebno objasniti da im se taj i takav način dobivanja svjetla dugoročno isplati. Iako znamo da država, ali i neke banke daju subvencionirane kredite za izgradnju ekokuća, tj. energetski učinkovitih kuća i znamo da će to biti jedan od prioriteta ulaskom u Europsku uniju, ne znamo zašto se na tome popisu uz primjerice solarno grijanje i termofasadu nije našla i LED-rasvjeta.
Lijepo bi bilo kada bi i naša država i naši gradovi počeli razmišljati o štednji energije na taj način, ako još uvijek ne subvencijom onda barem, za početak, zamjenom stare rasvjete na ulicama i trgovima – svjetlom budućnosti.
Copyright © art-rasvjeta.hr. Sva prava pridržana. Ovaj tekst je zaštićen autorskim pravom.