Najmoderniji europski nogometni stadion, Allianz Arena, u Munchenu uveo je osvjetljenje s pomoću štedljivih rasvjetnih tijela. U to spadaju i najmodernija i najštedljivija rasvjetna tijela LED-rasvjeta.
Austrija je zakonom zabranila uporabu starih i neučinkovitih žarulja (sa žarnom niti), a od europskoga povjerenika za okoliš zatraženo je da i Europska Unija pokrene sličnu zakonsku inicijativu. Australci će se primjerice moći koristiti običnim žaruljama do 2010., a nakon toga žarulja sa žarnom niti odlazi u povijest. Njemački je ministar zaštite okoliša Sigmar Gabriel od europskoga povjerenika za okoliš Stavrosa Dimasa zatražio da i Europska Unija pokrene sličnu zakonsku inicijativu i ukloni s tržišta „rasipne“ žarulje. Njemačka je uz SAD zemlja koja je, kada je riječ o uporabi modernih tehnoloških rješenja, najdalje otišla.
Gotovo se svi javni prostori, od ulica do službenih prostora, koriste modernim štedljivim žaruljama. Tako je i najmoderniji nogometni stadion u Münchenu Allianz Arena osvijetljen štedljivim rasvjetnim tijelima uključujući i najmodernija i najštedljivija rasvjetna tijela – LED. Kada u sumrak uključimo rasvjetu, rijetko se sjetimo da je klasična žarulja sa žarnom niti jedan od najvećih „rasipnika“ električne energije.
Gotovo 95% električne energije, koja dođe do žarulje, pretvori se u toplinu, a tek 5% u svijetlost. Proizvodnja žarulja posao je koji je prema magazinu Fortune „težak“ 40 milijardi dolara godišnje. S klimatskim promjenama koje su postale stvarnost, klasične žarulje, koje za osvjetljavanje iskorištavaju samo 10 posto energije koja do njih stiže, postaju prošlost. Proizvođači žarulja sa žarnom niti moraju se okrenuti proizvodnji rasvjetnih tijela koja učinkovito troše energiju, a popularno se zovu „štedljive“ žarulje. Fluoroscentna rasvjeta u uredima i poslovnim prostorima Iako na prvi pogled žarulje ne predstavljaju velike potrošače, zbog njihova golemoga broja rasvjeta je veliki potrošač energije, posebice u većim poslovnim zgradama. U SAD-u se jedna petina ukupne proizvedene električne energije koristi za rasvjetu. Stoga ne čudi da su u SAD-u cijeli gradovi donijeli planove, koji se već uvelike realiziraju, o prelasku na najnoviju, „pametnu“ i štedljivu, rasvjetu LED. Put od žarulje sa žarnom niti, kakvu danas poznajemo, koju je 1879. izumio Thomas Edison do LED-rasvjete (light emiting diodes) na ulicama, ubrzan je saznanjima o klimatskim promjenama uzrokovanim industrijskim razvojem.
Zanimljivo je da je i hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, nakon što je gledao film o katastrofalnom utjecaju industrijske civilizacije na klimu Neugodna istina Ala Gorea izjavio kako će tražiti da se u predsjedničkim uredima na Pantovčaku ubuduće koriste samo štedljive žarulje. Edisonova žarulja izuzetno je neefikasno rasvjetno tijelo i ne bi bilo pogrešno zapravo je nazvati grijalicom.
Naslijedile su je fluoroscentne cijevi, koje su u komercijalnoj uporabi od tridesetih godina prošlog stoljeća. Uglavnom se koriste u tvorničkim halama i uredima. One daju istu količinu svjetla kao i žarulje sa žarnom niti, ali pritom koriste dvije trećine manje električne energije. „Bijela“ svjetlost umara?
Fluoroscentne svjetiljke međutim nikada nisu bile u cijelosti prihvaćene u kućanstvima. Tek prije desetak godina proizvodnja je tih svjetiljki napredovala toliko da su na tržište došle u smanjenom obliku, veličine klasičnih žarulja, a i boja svjetlosti koju stvaraju postala je sličnija boji koju daju žarulje sa žarnom niti. Zanimljivo je da ljudski mozak doživljava svjetlo žarulja sa žarnom niti kao „bijelo“ svjetlo, iako je ono u zapravo crveno. Fluoroscentne cijevi u pojedinim segmentima daju svjetlost koja je bliža „bijeloj“, ali ljudi naviknuti na svjetlost žarulja sa žarnim nitima doživljavju je kao svjetlost koje umara.
I Danas se ljudi koji rade u prostorijama osvijetljenim isključivo fluoroscentnom svjetlošću brže umaraju od onih koji rade uz klasične izvore svjetla. Najnovije fluoroscentne ili štedljive žarulje koje se prodaju i u našim trgovinama imaju na kutiji oznaku boje svjetlosti pa se može kupiti i takva koja daje boju svjetlosti identičnu onoj koju daje žarulja sa žarnom niti. Moderne fluoroscentne štedljive žarulje tako su se uselile i u domaćinstva i urede u razvijenom svijetu, a u potpunosti dominiraju i u svim drugim prostorima. Čip za svjetlost
Najnovija LED tehnologija sama po sebi nije tako nova s obzirom na to da je riječ o pronalasku (izumu) iz 60-ih godina 20. stoljeća, a izišla je iz istraživačkih laboratorija General Electrica. Rasvjetna tijela LED zapravo uopće nisu žarulje, riječ je o čipu koji emitira svjetlost kada prima električnu energiju. Boja svjetlosti ovisi o materijalu uporabljenomu u čipu. LED-svjetla koriste se uglavnom na elektroničnim uređajima kao signalna svjetla. Malo zeleno svjetlo, koje svijetli dok primjerice televizor ili računalo rade, jest LED. LED tehnologija međutim i nije tako jednostavna pa su u njeno razvijanje vlade SAD-a i Njemačke uložile znatna sredstva.
Prva LED svjetla bila su crvena, 1993. pojavila su se zelena, a tehnologija bijelog LED svjetla, koje se može koristiti za najšire oblike rasvjete, izišla je iz istraživačkih laboratorija – slikovito rečeno – jučer. Kolika je njihova prednost u odnosu na druge načine rasvjete dovoljno govori činjenica da je životni vijek LED rasvjetnih tijela oko 11 godina.
No, iako je LED- rasvjeta korištena u polovici semafora na prometnicama SAD-a, u poslovnim zgradama, trgovinama uvjeriti građane kako je ta rasvjeta dobra i za njihove domove ipak je malo teže, što se prvotno pokazalo i sa štedljivim fluoroscentnim žaruljama.
.jpg)
.jpg)
