štedne žarulje

Raskoš i kristali, kao u dobra stara vremena

Sjetite li se starih filmova i grandioznih scena balova, prekrasnih haljina, elegantnih odijela i klasične glazbe, sigurno se sjećate i velikih i dobro osvijetljenih balskih dvorana. One su imale velike lustere s tisućama staklenih ukrasa koji su svojim površinama dodatno stvarale magičan ugođaj te pokazivale raskoš i blještavilo, a vrlo često i bogatstvo.
Danas su balovi i takav tip arhitekture daleko iza nas, no ostalo je ono najbolje – raskošna rasvjeta. Tisuće kristala koje reflektiraju svjetlo, kapljice vode i blještavilo poslužili su kao inspiracija za seriju rasvjetnih tijela marke Wofi koje se u potpunosti oslanjaju na refleksiju. 

Prilikom odabira ovakvog tipa važno je obratiti pozornost na nekoliko stvari. Važno je uzeti u obzir veličinu prostorije kako luster ne bi bio prevelik ili premalen. Namjena prostorije je bitna – ako ćete u prostoriji boraviti više danju nego u večernjim satima, možda ovakav luster nije dobro rješenje, budući da se njegov potencijal neće moći u potpunosti iskoristiti. Ovakav tip lustera primjeren je za blagovaone koje se koriste u posebnim prilikama te dnevne boravke koji su površinom veći. Budući da je ovakav tip lustera raskošan i upečatljiv, treba ga promatrati i u odnosu na namještaj. Pokušajte prostoriju u kojoj je luster opremiti s namještajem kojeg prate prirodne linije, uzorci i boje kako dojam cjelokupne prostorije ne bi ispao kičast.

Jako je važno i napomenuti da je danas dizajn ovakvih lustera moderniji i drugačiji, ali je ideja raskoša i blještavila ostala i u današnjim vremenima. Mali savjet: budući da su ovakvi lusteri prvo što se vidi prilikom ulaska u prostoriju, potrebno ga je redovno čistiti kako bi i dalje ostao blještav i magičan.

Kratka povijest žarulje

Današnje, moderno vrijeme od nas je stvorilo ljude koje neke prednosti tehnologije uzimamo zdravo za gotovo – kao što su struja, voda, svjetlost, hrana…O njima razmišljamo samo kada ostanemo bez njih i pitamo se kako su ljudi u prošlosti živjeli bez svega toga što je nama danas dostupno.  Jedna od ne toliko egzistencijalno nužnih, no svakako važnih je svjetlost.
U prošlosti su se ljudi najčešće svjetlost dobivali vatrom odnosno direktnim plamenom – bakljom, svijećom, lampionom te plinskom lampom. Žarulja, u svom prvotnom obliku nastala je početkom 19. stoljeća kada je engleski kemičar Humphrey Davy otkrio kako baterije velike snage proizvode svjetlost između dva ugljena štapića.

Dvadesetak godina kasnije Warren De la Rue pokušao je napraviti žarulju sa žarnom niti tako da je kroz platinastu zavojnicu proveo struju. Jedini problem u cijelom ovom izumu bila je visoka cijena platine. Mnogi su znastvenici pokušali doći do praktičnog i jeftinog rješenja koje će imati neku veće vremensko razdoblje trajanja. Najveći problem bio je stupanj zagrijavanja žarulja te nepostojanje materijala koji bi imali višu temperaturu taljenja. Napokon su do pametnijeg rješenja došli Edison i Swan u 1879., kada su uspješno razvili prvu žarulju koja je trajala neko duže vrijeme, u onom slučaju „čak“ trinaest i pol sati. Njihova ideja temeljila se nitima ugljičnih vlakana dobivenih od pamuka.

Žarulja, kakvu je danas znamo nastala je u početkom 20. stoljeća kada je tvrtka General Electric Company na čelu s Williamom Coolidgeom razvila žarulju sa volframskim nitima.

Najdugovječnija žarulja koja svijetli nevjerojatnih 110 godina, nalazi se u vatrogasnoj stanici u gradiću Livermore u Kaliforniji. Žarulja se navodno gasila samo nekoliko puta, a zbog stoljetne dugotrajnosti uvrštena je u Guinessovu knjigu rekorda. Ova žarulja govori u korist teoriji da su se s vremenom žarulje proizvodile sve manje kvalitetne kako bi se osigurala njihova stalna uporaba odnosno prodaja.

Za većinu ljudi kuhinjski prostor predstavlja dio stana u kojem se najviše vremena provodi pripremajući i konzumirajući hranu, pa će primjerena i dobra rasvjeta pomoći da kuhinja bude još sigurnija, čišća i ugodnija. U kuhinji bi trebalo biti više rasvjetnih tijela, naime samo jedno stropno svjetlo nije dovoljno jer ćete zapravo jesti i kuhati u mraku. Koliko god velika bila vaša kuhinja, svjetlost bi trebala dolaziti i sa strane ili iza mjesta na kojemu radite i kuhate, a nikako vam ne bi trebala biti usmjerena u lice. Dobra Vam je rasvjeta potrebna i iznad sudopera, pećnice, hladnjaka i ostalih radnih površina (fluo svjetiljka ili halogena svjetiljka). Kuhinjsko bi svjetlo trebalo odgovarati prirodnu svjetlu jer biste morali biti u mogućnosti dobro vidjeti kulinarske namirnice kako biste ih mogli usporediti s onim kako one djeluju u prirodi. Dakle, iz zdravstvenih, ali i iz estetskih razloga. Ako u kuhinji/blagovaonici imate viseću svjetiljku (visilica), postavite je na dug pomičan kabel i prilagodite je ugođaju koji želite postići prilikom objeda – svjetiljku nemojte spuštati prenisko nad stol kako ne bi zaslijepila ljude koji jedu

, ali nemojte je fiksirati ni previsoko kako biste što bolje vidjeli jelo na tanjuru. Kao dodatno svjetlo možete upotrijebiti i kakvu svjetiljku koja se veoma lako prilagođuje Vašim potrebama (npr. tzv. „štipaljka-kvačica“ ili reflektor (spotlight)).